DJECA SU REKLA

Srećno je dijete koje ima porodicu koja ga voli, savjetuje i podržava.

Marina, 15 godina

Imam pravo na zivot i igranje i to svi moraju cuti.

Jelena, 9 godina

Imam pravo na zaštitu i da me niko ne smije tući.

Milan,6 godina

Imam pravo na pažnju.

Snježana, 8godina

Prava porodica treba od malena da nas uči ljubavi i poštovanju.

Jovana, 16 godina

Imam prava i obavezu da idem u skolu.

Marko, 10

Moja odgovornost je da poštujem svoje roditelje i da volim svoje ime i prezime.

Aleksandar, 7 godina

Iako akcija "O tvojim pravima u tvojoj školi" traje već treći mjesec, svaka posjeta novoj školi donosi i nova iskustva i saznanja kako za učenike i uprave škola tako i za predstavnike Ombudsmana, koji su ovog utorka posjetili Gimnaziju u Prnjavoru.

Direktor je u razgovoru potvrdio da zna za institucije Ombudsmana i njihovu ulogu i značaj u društvu, ali su ga interesovale specifične nadležnosti i ovlašćenja Ombudsmana za djecu. Škola, kao i mnoge druge, osjeća nedostatak materijalnih sredstava kojima bi se poboljšao i kvalitet rada, jer savremena nastava zahtijeva savremena učila. Međutim, sami učenici su nam rekli da se uprkos tome, dio nastavnog kadra trudi da svoje časove učini djeci interesantnijim i da radi interaktivno. Još jednom se potvrdilo pravilo, da nedostatak sredstava može da se ublaži kreativnošću i inicijativom nastavnika, iako to nije dugoročno rješenje.

Radionici, koja je uslijedila, prisustvovalo je 13 od 15 članova Savjeta učenika, svi su imali priliku da kažu što misle, iako su rekli da bi o svojim pravima mogli razgovarati cijeli dan. Ova grupa pokazala je da dosta zna o svojim pravima, o UN Konvenciji o pravima djeteta manje, ali smatraju da je sve što im je Konvencijom zagarantovano, prosto nešto što im "prirodno pripada". Kad su govorili o svom pravu na obrazovanje rekli su da im nedostaje neki vid prakse u kojem bi imali priliku da se upoznaju sa profesijama za koje će se u nastavku školovanja odlučiti.

Što se tiče slobodnog vremena mladi ga uglavnom provode za računarom, u kafićima i sportskim klubovima, a bioskopske predstave su rijetke iako za njih vlada veliko interesovanje. Ovi preduzimljivi mladi ljudi su već činili neke korake u nastojanju da im se omogući više predstava, ali nije bilo sluha ni sredstava za tako nešto. Učenici smatraju da bi u Prnjavoru trebalo da bude više ponude za kreativno provođenje slobodnog vremena i da bi odrasli to trebali da im obezbjede. Pravo na slobodno izražavanje mišljenja je za mlade veoma važno, ali kažu da se njihov glas često slabo čuje i ne uvažava, a evidentno je da imaju ideje vrijedne pažnje.