DJECA SU REKLA

Srećno je dijete koje ima porodicu koja ga voli, savjetuje i podržava.

Marina, 15 godina

Imam pravo na pažnju.

Snježana, 8godina

Imam prava i obavezu da idem u skolu.

Marko, 10

Moja odgovornost je da poštujem svoje roditelje i da volim svoje ime i prezime.

Aleksandar, 7 godina

Prava porodica treba od malena da nas uči ljubavi i poštovanju.

Jovana, 16 godina

Imam pravo na zaštitu i da me niko ne smije tući.

Milan,6 godina

Imam pravo na zivot i igranje i to svi moraju cuti.

Jelena, 9 godina

Rani brakovi djece, a rani su svi prije njihovog punoljetstva dovode do povrede njihovih osnovnih prava, prije svega nesmetanog psihofizičkog razvoja, na zaštitu zdravlja i njihovog obrazovanja. Rađajući djecu dok su i sami još djeca oni ih u startu vrlo često predodređuju na život u uslovima koji neće omogućiti njihov pravilan razvoj i odrastanje.

Problem bračnih i vanbračnih zajednica sa maloljetnim licima je problem koji je danas prisutan a da i ne znamo stvarni broj djece  u tim zajednicama, niti koja je donja dobna granica djece koja žive u takvim zajednicama.

Prema podacima osnovnih sudova u Republici Srpskoj je od 2006. do 01.11.2009. godine zaključeno 268 brakova sa maloljetnim licem.

To su samo prijavljeni i registrovani slučajevi za koje je sud dao dozvolu, to su zaključeni brakovi sa maloljetnim licima.

Ako neko i pomisli da to nije veliki broj, stav Institucije je, da je svaki broj veliki jer, oni su samo djeca koja nisu u stanju ostvariti ciljeve bračne zajednice, to su djeca kojima još uvijek treba roditeljska briga i u vremenu kada i sami postaju roditelji. Pitanje je dodatno koliko te zajednice opstaju, ali je sigurno da ostavljaju posljedice bez obzira na vrijeme njenog trajanja. 

Uvodničari na današnjem okruglom stolu, između ostalog, istakli su :

-doc.dr Nade Letić  je istakla da su ovo samo djeca čiji razvoj nije završen, zato je neophodno aktivnosti usmjeriti u edukativnom pravcu i to u najranijem uzrastu

-primarijus dr Vladimir Perendija je istakao da realan broj maloljetničkih trudnoća je nepoznat, kao i realan broj namjernih prekida trudnoća, a da su one odraz neinformisanost ili pogrešne informisanosti, nedostatku podrške u porodici, školi, te da u jedan od doprinosa polnog sazrevanja i informisanosti o navedenom treba biti doprinos zdravstvenog sektora koja je i donijela Strategiju za seksualno i reproduktivno zdravlje

-dr sc. Mira Spremo je istakla da je vrlo važno da svi faktori prepoznaju ozbiljnost problema, te da svi budu u vezi i porodica i škola i mediji. Ono što je može biti ekstremno traumatično u svim segmentima je rađanje djece od strane djece

-mr Jovanka Vuković  je istakla da je neophodna sistemska podrška djeci iz maloljetničkih brakova, ali i samih roditelja koji su maloljetni, te da je često vrlo teško definisati po kom osnovu ko od njih ostvaruje pravo.