DJECA SU REKLA

Imam pravo na zaštitu i da me niko ne smije tući.

Milan,6 godina

Srećno je dijete koje ima porodicu koja ga voli, savjetuje i podržava.

Marina, 15 godina

Moja odgovornost je da poštujem svoje roditelje i da volim svoje ime i prezime.

Aleksandar, 7 godina

Imam prava i obavezu da idem u skolu.

Marko, 10

Prava porodica treba od malena da nas uči ljubavi i poštovanju.

Jovana, 16 godina

Imam pravo na zivot i igranje i to svi moraju cuti.

Jelena, 9 godina

Imam pravo na pažnju.

Snježana, 8godina

Peta godišnja konferencija Ombudsmana za djecu Jugoistočne Evrope održana je u Banjaluci  19, 20. i 21.maja 2010.godine u organizaciji Ombudsmana za djecu Republike Srpske i Save the Children Norway.

Tema Konferencije bila je "Djeca imaju pravo na zaštitu od seksualnog zlostavljanja i iskorišćavanja- Jesmo li učinili dovoljno da ih zaštitimo?"

Predstavnicima institucija Ombudsmana iz Srbije, Autonomne Pokrajine Vojvodine, Makedonije, Hrvatske, Crne Gore, Slovenije, Rumunije, Bosne i Hercegovine i Republike Srpske obratio se i predsjednik Narodne skupštine gospodin Igor Radojičić. On je govorio o ulozi Ombudsman za djecu u Republici Srpskoj, kao i o potrebi da se prava djeteta štite i promovišu u čemu je Skupština spremna da pomogne instituciji Ombudsmana.

Radni dio Konferencije počeo je uvodnim izlaganjem prof.dr Ivanke Marković s Pravnog fakulteta iz Banjaluke koji je nosio naziv "Međunarodni standardi, zakonski okvir za borbu protivs seksualnog nasilja nad djecom, pravne posljedice osude, zastara krivičnog gonjenja, registar počinilaca".

Drugi uvodničar bila je Snežana Živković, tužilac Okružnog tužilaštva iz Banjaluke, koja je prezentovala "Sudski postupak, djeca žrtve seksualnog zlostavljanja, saslušanje žrtve, svjedoci, kaznena politika.

Svoja iskustva o djeci žrtvama nasilja prisutnima je prenijela Gordana Vidović iz Udruženja građana "Budućnost" iz Modriče čije izlaganje se baziralo na "Službe za podršku djeci žrtvama zlostavljanja, iskustva iz prakse sigurne kuće i centra za socijalni rad".

Sanja Sumonja, inspektor MUP-a, svoje izlaganje je nazvala "Zaštita djece od seksualnog zlostavljanja - regionalni pristup.

Diskusija je potvrdila da sve zemlje imaju potrebu senzibilizacije javnosti, edukacije djece roditelja i svih koji se bave djecom, te da zakone treba i dalje mijenjati, ali i već postojeće primjenjivati.

U popodnevnim časovima učesnike Konferencije je primio predsjednik Republke Srpske, dr Rajko Kuzmanović, koji je govorio o humanoj i veoma odgovornoj ulozi ombudsmana za djecu, te značaju koji ova Konferencija ima za unapređenje prava djeteta.

21.maja Konferencija je rad počela s Informacijama o aktivnostima na projektu Savjeta Evrope "Pravda po mjeri djeteta". Svoje rezultate su predočile Srbija, Autonomna Pokrajina Vojvodina i Republika Srpska. Rezultati koji su dobijeni su veoma slični i mogu poslužiti institucijama Ombudsmana da svoj rad na edukaciji, prevenciji i preporukama nadležnim zakonodavstvima usmjere na način kako to djeca predlažu i vide.

Učesnicima je prezentovan i program EUROCHIPS, čija je članica, Hrvatska, objasnila njegov značaj i pozvala sve zemlje CRONSEE da mu se priključe. Nakon toga uslijedile su prezentacije zemalja učesnica o datoj temi.

Konstatovano je da su zakonodavstva bivših jugoslovenskih zemalja potekla iz istog zakonskog okvira, ali su nakon 19 godina među njima primijetne razlike. Najveće razlike uglavnom se odnose na uređenje kaznene politike, rad na edukaciji i prevenciji u ovoj oblast i stepen prilagođenosti domaćih pravosuđa specifičnom i zahtijevnom radu s djecom. Sličnosti su posebno naglašene u nedostatku preventivnih programa, upravo zbog osjetljivosti ove teme, i sporosti i nedovoljne stručnosti pojedinaca iz institucija koje se bave ovim problemom. Neophodno je raditi na senzibilizaciji javnosti za ovu temu jer se veliki broj žrtava nikad ne odluči da progovori upravo iz straha od osude okoline. Samo edukacijom će se doći do toga da će roditelji, nastavnici i svi odrasli moći prepoznati sve znake koje djeca žrtve na svoj način upućuju, kako bi skrenuli pažnju na ono što im se dogodilo. Iako stručnjaci tvrde da djeca nisu u stanju da izmisle priču o seksualnom zlostavljanju, oni kojima se povjere im , nažalost, često ne vjeruju. To je razlog zašto odrasli treba s punom pažnjom i posebom odgovornošću da prate i prepoznaju sve poruke koje im djeca šalju.

                                                   ZAKLJUČCI

 

5.Redovna godišnja konferencija Ombudsmana za djecu Jugoistočne Evrope (CRONSEE) u organizaciji Ombudsmana za djecu Republike Srpske i Save the Children Norway Banja Luka, 19-21.5.2010.godine"DJECA IMAJU PRAVO NA ZAŠTITU OD SEKSUALNOG ISKORIŠĆAVANJA I ZLOSTAVLJANJA-Jesmo li učinili dovoljno da ih zaštitimo?"

Učesnici Konferencije, predstavnici institucija Ombudsmana iz: Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Republike Srpske, Rumunije, Slovenije, Srbije i AP Vojvodine saglasni su da:

-Za jačanje sistema zaštite djece i njihovih prava i interesa preduslov su kvalitetni zakoni koji će prepoznati međunarodne standarde i učiniti odgovornim sve subjekte zaštite, u svim resorima, i koji će naravno u praksi biti doslovno primijenjeni.

-Neodložno treba pristupiti potpisivanju, a potom ratifikovanju od strane svih zemalja članica CRONSEE, koje to dosad nisu učinile, Konvencije VE iz 2007.g.o zaštiti djece od seksualnog iskorišćavanja i seksualne zloupotrebe jer ona zahtijeva dodatnu zaštitu djece, odnosno dogradnju zakonodavnog okvira koji će prepoznati sve rizike i sve posljedice ovih djela.

-Dodatna zaštita djece zahtijeva da se:

1.Zastara za krivično gonjenje za krivična djela učinjena na štetu djeteta zakonom uredi na način da se ista računa od sticanja punoljetstva djeteta. Na taj način djeci će se dati mogućnost da sticanjem punoljetstva, kada su savladali strah i stid i nezavisno od stava njihovih roditelja sami odluče o pokretanju postupka protiv onih koji su im uništili djetinjstvo i ostavili trajne posljedice za cijeli život.

2.Uspostavi evidencija počinilaca ovih krivičnih djela, baza podataka, kako bi se eliminisala svaka mogućnost da ova lica poslije izdržane kazne, po bilo kojem osnovu budu angažovana u radu sa djecom.

3.Pomoć djeci žrtvama, kratkoročna i dugoročna, u fizičkom i psihosocijalnom pravcu obezbijedi na način da nadležne službe, organi i organizacije, uzimajući u obzir potrebe i želje djeteta, preuzmu svoju obavezu i odgovornost u preduzimanju svih potrebnih mjera za ublažavanje posljedica učinjenog, odnosno za oporavak i reintegraciju djeteta.

Usvajanje minimalnih standarda za sklonista za djecu zrtve seksualnog iskoristavanja (ili nasilja generalno) sa ciljem pružanja cjelovite zaštite i osiguranja multidisciplinarne podrške djeci žrtvama što bi trebalo doprinijeti ubrzavanju procesa njihove resocijalizacije i reintegracije u zajednicu.

Potreba redovne procjene smještaja djece žrtava seksualnog iskorišćavanja (ili nasilja generalno) kako bi se osiguralo da smještaj i tretman djeteta žtrtve bude u njihovom najboljem interesu.

4.Informisanje i edukacija djece o rizicima seksualnog iskorišćavanja, o načinu prepoznavanja, o pravu djece na pomoć i podršku započne još u predškolskom obrazovanju, a potom nastavi kontinuirano kroz redovno osnovno i srednje obrazovanje, na način prilagođen njihovom uzrastu.

Informisanje i edukacija svih profesionalaca koji rade s djecom o o rizicima seksualnog iskorišćavanja, o načinu prepoznavanja, o pravu djece na pomoć i podršku .

5.Dobnu granicu djeteta, za dobrovoljni pristanak na polni odnos, zakonom se definisati sa 15 ili 16 godina života djeteta, s obzirom da se djeca do 14 godine života nalaze u specifičnoj fazi svoga odrastanja i da nisu u mogućnosti u potpunosti shvatiti ozbiljnost i sve posljedice svojih odluka.

6.Kaznena politika mora uvažavati svu težinu i sve posljedice ovih djela na način da sankcije za počinioce budu efikasne, adekvatne i srazmjerne počinjenom djelu i da su u funkciji prevencije.

7.Koordinacija između različitih organizacija i službi nadležnih za zaštitu, sprečavanje i borbu protiv seksualnog iskorišćavanja i seksualne zloupotrebe djece - obrazovanje, zdravstveni sektor, socijalne službe, policijski i pravosudni organi uspostavi na partnerskim osnovama stalne i stvarne saradnje u cilju zaštite djece od svih oblika seksualnog zlostavljanja i iskorišćavanja.

Učesnici skupa posebno naglašavaju potrebu da roditelji i svi profesionalci koji rade sa decom sa povećanom pažnjom i posebnom ozbiljnošću shvate sve poruke djece koje se mogu dovesti u vezu sa bilo kojim oblikom nasilja nad njima .