DJECA SU REKLA

Imam pravo na pažnju.

Snježana, 8godina

Moja odgovornost je da poštujem svoje roditelje i da volim svoje ime i prezime.

Aleksandar, 7 godina

Imam prava i obavezu da idem u skolu.

Marko, 10

Imam pravo na zivot i igranje i to svi moraju cuti.

Jelena, 9 godina

Srećno je dijete koje ima porodicu koja ga voli, savjetuje i podržava.

Marina, 15 godina

Imam pravo na zaštitu i da me niko ne smije tući.

Milan,6 godina

Prava porodica treba od malena da nas uči ljubavi i poštovanju.

Jovana, 16 godina

Generalna skupština UN-a je 20. novembra 1959. godine usvojila „Deklaraciju o pravima djeteta", a trideset godina poslije, 20.novembra 1989.godine, usvojila je „Konvenciju o pravima djeteta". Konvencija po prvi put prepoznaje djecu kao subjekte prava i postavlja zahtjeve sprovođenja i poštovanja prava djece kroz sve pravne i institucionalne mehanizme u skladu sa njihovim najboljim interesom.

Djeca kao naši najmlađi članovi zauzimaju posebno mjesto u društvu. Zbog toga je neophodno da društvena zajednica u cjelini preduzme sve potrebne mjere i radnje u cilju obezbjeđenja posebne brige o djeci i njihove zaštite. Neophodno je da se posveti posebna pažnja zdravom rastu i pravilnom psihofizičkom razvoju djece i obezbijede svi potrebni uslovi koji omogućavaju djeci da postanu ravnopravni i zaštićeni članovi društva.

Način vaspitanja i obrazovanja djeteta tokom njegovog odrastanje, direktno određuje njegovu budućnost. Najvažniju ulogu u procesu odrastanja djeteta imaju odrasli. Ukoliko odrasli ne prepoznaju potrebe djeteta i situacije u kojima je potrebno zaštiti dijete, posljedice po dijete i njegov pishofizički razvoj mogu biti vrlo teške i dugotrajne.

U procesu podrške i zaštite djece učestvuje mnogo subjekata sa specifičnim ulogama (roditelji, vaspitno-obrazovne ustanove, centri/službe za socijalni rad, zdravstvene ustanove, pravosudni organi, mediji, ...). Svi subjekti imaju obavezu i odgovornost odgovarajuće i blagovremeno reagovati u skladu sa svojom ulogom i najboljim interesom djeteta. Neophodno je kontinuirano praćenje ostvarivanja prava djeteta i stalna međusobna saradnja i razmjena informacija. Samo na ovakav način se mogu obezbijediti uslovi da se pravilno i na vrijeme identifikuju i preduzmu odgovarajuće mjere podrške i zaštite. Posljedice za dijete i njegov psihofizički razvoj mogu biti veoma teške i dalekosežne sa nesagledivo štetnim efektima, ukoliko izostane blagovremena i odgovarajuća reakcija samo jednog od subjekata zaštite.

Ombudsman za djecu konstatuje da je u poslednjih par godina osjetno primjetan veći stepen senzibiliteta naše društvene zajednice za potrebe djece i bolje prepoznavanje osnovnih principa Konvencije. Međutim, još uvijek se kod pojedinih subjekata, o pojedinim pitanjima koja se tiču razvoja, obrazovanja i vaspitanja djeteta, prepoznaju i konstatuju određene nedosljednosti i nedostatak punog razumijevanja za najbolji interes djeteta. Ovakve pojave izazivaju negodovanje javnosti i dovode u sumnju povjerenje građana u efikasnost postupanja pojedinih subjekata zaštite.

Dječija prava su osnov za izgradnju naprednog društva, i zato, odrasli kad donose odluke koje se tiču  djece uvijek to treba da rade u najboljem interesu djeteta, a svaki dan da se zapitaju - jesmo li dovoljno učinili da ih zaštitimo?