DJECA SU REKLA

Imam pravo na zivot i igranje i to svi moraju cuti.

Jelena, 9 godina

Moja odgovornost je da poštujem svoje roditelje i da volim svoje ime i prezime.

Aleksandar, 7 godina

Imam prava i obavezu da idem u skolu.

Marko, 10

Prava porodica treba od malena da nas uči ljubavi i poštovanju.

Jovana, 16 godina

Imam pravo na zaštitu i da me niko ne smije tući.

Milan,6 godina

Imam pravo na pažnju.

Snježana, 8godina

Srećno je dijete koje ima porodicu koja ga voli, savjetuje i podržava.

Marina, 15 godina

Narodna skupština Republike Srpske na 25. redovnoj sjednici održanoj 3. jula  2018. godine jednoglasno je usvojila Godišnji izvještaj o radu Ombudsmana za djecu za 2017. godinu što dovoljno govori o odnosu Narodne skupštine prema Instituciji, ali i o saglasnosti o potrebi sistemskih rješenja u različitim resorima radi unapređenja sistema dječije zaštite u cjelini.

Na istoj sjednici je za zamjenika ombudsmana za djecu imenovana dr Nada Grahovac, koja će stupiti na dužnost polaganjem zakletve pred Narodnom skupštinom.

Ombudsman za djecu, u skladu sa Zakonom, obavezan je da Narodnoj skupštini, podnese izvještaj o svom radu. Godišnjim izvještajem Ombudsman za djecu  prikazuje aktivnosti i rad Institucije u izvještajnom periodu, daje pregled podataka o prijavama kojima se ukazuje na povrede prava djeteta po različitom osnovu i predlaže mjere i aktivnosti radi unapređenja sistema dječije zaštite.

Ombudsman za djecu konstatuje da je u posljednjih par godina osjetno primjetan veći stepen senzibiliteta naše društvene zajednice za potrebe djece i bolje prepoznavanje osnovnih principa Konvencije. Međutim, još uvijek se kod pojedinih subjekata, o određenim pitanjima koja su obuhvaćena Godišnim izvještajem, prepoznaju i konstatuju značajne nedosljednosti i nedostatak punog razumijevanja za najbolji interes djeteta. Ovakve pojave izazivaju negodovanje javnosti i dovode u sumnju povjerenje građana u efikasnost postupanja pojedinih subjekata zaštite. Ovakav zaključak izvodi se iz potvrđene činjenice da je u izvještajnom periodu zabilježen povećan broj žalbi kod Ombudsmana za djecu, a da se građani nisu prethodno obratili nadležnim službama očekujući na taj način njihovo efikasnije postupanje. U isto vrijeme, ovakav trend govori o povjerenju građana u rad Ombudsmana za djecu.

Ombudsman za djecu smatra da je važno isticati primjere dobre prakse u promociji i zaštiti prava i interesa djece, ali se oni na žalost još uvijek ne prepoznaju u potrebnoj mjeri od strane stručne i druge javnosti. Zato, nadležni resori bi svoje aktivnosti, pored ostalog, morali usmjeriti na prepoznavanje primjera dobre prakse i efikasnih ustanova i/ili službi.

Ombudsman za djecu je u 2017. godini postupao u ukupno 722 predmeta od kojih su: 561 predmet otvoren po primljenim pojedinačnim prijavama/žalbama, 69 predmeta pokrenutih po službenoj dužnosti i 92 predmeta prenesena iz prethodne godine. Broj predmeta po kojima se postupalo u izvještajnom periodu ukazuje da je u odnosu na prethodnu godinu povećan broj podnesenih prijava/žalbi sa 524 na 561.

U 2017. godini Ombudsman za djecu je uradio dva posebna izvještaja: „Zaštita prava i interesa djece bez roditeljskog staranja" i „O tvojim pravima u tvojoj školi". U izvještajnom periodu Ombudsman za djecu je uputio nadležnim subjektima republičkog i lokalnog nivoa 25 preporuka.

U skladu sa zakonom utvrđenim ovlaštenjima Ombudsman za djecu je dostavio i mišljenja na Nacrt Zakona o srednjem obrazovanju i vaspitanju, Nacrt Krivičnog zakona i Nacrt Zakona o posebnom registru lica pravosnažno osuđenih za krivična djela seksualne zloupotrebe i iskorištavanja djece.

Ombudsman za djecu naglašava da je u izvještajnom periodu bilo značajnih pomaka u procesu usklađivanja domaćih propisa sa potrebama djece i međunarodnim standardima. Naročito se moraju navesti:

· Donošenje Zakona o dječijoj zaštiti je dokaz da je država prepoznala potrebu ostvarivanja i zaštite prava djece i u drugim resorima, a ne samo u socijalnom sektoru. Ovim zakonom uređuje se sistem dječije zaštite koji se zasniva na pravu i dužnosti roditelja da se staraju o podizanju i vaspitanju svoje djece, pravu djeteta na uslove života i obavezu države da to omogući. Posebno se ističe da je zakonom utvrđeno pravo na materinski dodatak u iznosu od 405 KM za nezaposlenu majku, u trajanju od 12 mjeseci, a za blizance i svako treće i naredno dijete u trajanju od 18 mjeseci.

· Donošenje Zakona o registru počinilaca krivičnog djela seksualnog zlostavljanja i iskorišćavanja djece je veoma značajan korak u ostvarivanju potreba dodatne zaštite djece od seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja. Uspostavljanje evidencije-registra počinilaca ovih krivičnih djela ima za cilj zaštitu djece i njihovu sigurnost kroz smanjenje povratnika među počiniocima ovih krivičnih djela, te eliminisanje svake mogućnosti da počinioci, ili lica u evidenciji, budu angažovani po bilo kom osnovu u radu sa djecom. Razlozi za donošenje ovog Zakona stoje i u činjenici da je počinioce ovih djela, prema procjeni stručnjaka, veoma  teško rehabilitovati, da je među njima veliki broj povratnika i da između dva počinjena djela ove vrste vremenski period može biti vrlo dug.

· Donošenje Krivičnog zakonika Republike Srpske je uključilo sve inicijative Ombudsmana za djecu, kao odgovor na potrebe djece i njihovo pravo na zaštitu od različitih oblika seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja, a posebno: pooštrene su kazne za počinioce krivičnih djela seksualnog zlostavljanja djece; povećana je dobna granica za dobrovoljni pristanak na polni odnos; utvrđena je zabrana obavljanja  poziva, dužnosti i djelatnosti u vezi sa djecom počiniocima ovih djela; onemogućeno je ublažavanje kazne počiniocima krivičnih djela seksualnog zlostavljanja djece; utvrđen je psihosocijalni tretman počinioca; zastara za počinioce ovih djela računa se od punoljetstva, a uvodi i novo krivično djelo: „Povreda privatnosti djeteta".

· U izvještajnom periodu usvojen je i Zakon o fondu solidarnosti za dijagnostiku i liječenje oboljenja, stanja, i povrede djece u inostranstvu čije donošenje, pored finansijske podrške, treba da doprinese kvalitetnijim uslugama zdravstva i otkloni nejednakost u pristupu ovom pravu, boljoj informisanosti roditelja, bržim procedurama  i jednakom pristupu za svu djecu bez obzira na troškove liječenja. Djeca sa teškim oboljenjima i rijetkim bolestima vode tešku borbu sa bolešću, dugotrajnim liječenjem i teškim terapijama.