DJECA SU REKLA

Srećno je dijete koje ima porodicu koja ga voli, savjetuje i podržava.

Marina, 15 godina

Imam prava i obavezu da idem u skolu.

Marko, 10

Prava porodica treba od malena da nas uči ljubavi i poštovanju.

Jovana, 16 godina

Imam pravo na pažnju.

Snježana, 8godina

Moja odgovornost je da poštujem svoje roditelje i da volim svoje ime i prezime.

Aleksandar, 7 godina

Imam pravo na zaštitu i da me niko ne smije tući.

Milan,6 godina

Imam pravo na zivot i igranje i to svi moraju cuti.

Jelena, 9 godina

U povodu 4. juna Međunarodnog dana djece žrtava nasilja u Ministarstvu porodice, omladine i sporta, koje je odgovorno za izradu godišnjeg izvještaja o nasilju nad djecom, danas će biti održan sastanak sa koordinatorima iz svih nadležnih resora.

Protokol o postupanju u slučaju nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja djece potpisan je 20. novembra 2012. godine i isti je uspostavio obavezujuće standarde postupanja nadležnih službi po prijavi ili saznanju da je dijete izloženo bilo kojem obliku nasilja, Protokol definiše procedure postupanja, obavezuje na stalnu saradnju nadležnih resora, te obavezuje na vođenje odgovarajuće evidencije i izradu godišnjeg izvještaja o nasilju nad djecom.

Protokolom definisan mehanizam za prikupljanje podataka o nasilju nad djecom obavezuje i da se prikupljeni podaci analiziraju, jer kontinuirano praćenje ostvarivanja prava djece i njihova zaštita, između ostalog, je u funkciji procjene dosadašnjih mjera i aktivnosti i istovremeno osnov za predlaganje odgovarajućih mjera radi poboljšanja onih dijelova sistema na koje ukazuju i analize prikupljenih podataka, ali i u određivanju prioriteta u postupanju nadležnih.

Prvi Izvještaj o nasilju nad djecom u 2013.godini, koji je rezultat primjene Protokola, pored statističkih pokazatelja - broj djece žrtava nasilja, njihov uzrast, pol, ko su počinioci, gdje se nasilje dešava i u kojem obliku, ukazao je i na odnos nadležnih prema ovom problemu, ukazao je i koje dijelove sistema i u kojem pravcu treba jačati da bi sistem zaštite funkcionisao, ali i  da društvo još uvijek nije u dovoljnoj mjeri ni upoznato ni osjetljivo na ovaj problem.

Razmatrajući prvi Izvještaj o nasilju nad djecom u 2013. godini, Vlada Republike Srpske je na Sjednici održanoj 05.06.2014. godine donijela Zaključak kojim se:

- Zadužuje Ministarstvo prosvjete i kulture da u 2014. godini vodi evidencije o djeci žrtvama nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja, i prema polu, te da preduzete mjere, u slučajevima nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja, budu sastavni dio izvještaja,

- Zadužuje Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite - Resor za socijalnu, dječiju i porodičnu zaštitu, da podaci o preduzetim mjerama u slučaju nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja djece budu sastavni dio njihovih izvještaja.

Drugi izvještaj, pored obavezujućih elemenata, trebao je, između ostalog, pokazati i da li su i u kojoj mjeri ispoštovani Zaključci Vlade, sve sa ciljem da se nadležne službe učine odgovornijim u preduzimanju potrebnih mjera, u okviru svojih nadležnosti i ovlaštenja, a u cilju zaštite djeteta i njegovih interesa.

Drugi Izvještaj za 2014.godinu nije urađen na način kako je to Protokolom definisano i nije objavljen.

Treći izvještaj za 2015.godinu još uvijek nije objavljen.

I to, pored ostalog, govori o odnosu nadležnih prema djeci, posebno prema onima koji su svakodnevno izloženi različitim oblicima nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja.

Izvještaj nije sam sebi svrha, izvještaj mora biti u funkciji stalnog praćenja prisutnosti problema i jačanja sistema da odgovori na potrebe djece i njihovo pravo na zaštitu. Sistem mora znati da li je nasilje nad djecom u porastu, da li se smanjuje dobna granica djece počinilaca vršnjačkog nasilja, da li je jedan broj djece više puta bio žrtva vršnjačkog nasilja, gdje se i kako zbrinjavaju djece žrtve porodičnog nasilja, da li i koji broj škola ne vidi problem u neprihvatljivom ponašanju djece, da li centri za socijalni rad koriste zakonom utvrđena ovlaštenja u zaštiti djece.

Ne postoji ni jedan razlog zbog kojeg bi dijete trpilo nasilno ponašanje bilo koga, niti i jedan razlog kojim se može pravdati izostanak reakcije nadležnih službi u zaštiti djeteta.