DJECA SU REKLA

Imam prava i obavezu da idem u skolu.

Marko, 10

Imam pravo na pažnju.

Snježana, 8godina

Srećno je dijete koje ima porodicu koja ga voli, savjetuje i podržava.

Marina, 15 godina

Imam pravo na zivot i igranje i to svi moraju cuti.

Jelena, 9 godina

Moja odgovornost je da poštujem svoje roditelje i da volim svoje ime i prezime.

Aleksandar, 7 godina

Prava porodica treba od malena da nas uči ljubavi i poštovanju.

Jovana, 16 godina

Imam pravo na zaštitu i da me niko ne smije tući.

Milan,6 godina

Sistem nije uspostavio mehanizam da djeca ostvare svoje pravo na kontakte i druženja sa roditeljem sa kojim ne žive.

U svim zemljama okruženja, o ostvarivanju prava djeteta na kontakte i druženja sa roditeljem sa kojim ne živi odlučuje sud, Porodični zakon Republike Srpske jedini je zadržao nadležnost centra za socijalni rad o ostvarivanju ovog prava djeteta.

Iako  praksa pokazuje da nema efikasne zaštite djeteta i njegovih interesa u ovim postupcima, iako statistika upozorava da je svakom godinom sve veći broj djece čija su prava ozbiljno ugrožena u ovim postupcima, izostao je aktivniji odnos u prepoznavanju ozbiljnosti problema i traženju sistemskih rješenja u zaštiti djece i njihovih interesa u ovim postupcima.

U odnosu na 2010.godinu kada je zaključeno 5767 brakova, taj broj  je neznatno  porastao u 2014. godini kada su zaključena 5823 braka. Istovremeno je značajno porastao broj razvoda braka od 517 u 2010. godini na 1106 u 2014. godini i broj djece iz razvedenih brakova od 344 u 2010. godini na 745 u 2014. godini. Najveći broj djece je uzrasta do 10 godina.

Iako je protok vremena najveća prijetnja ostvarivanju ovog prava djeteta i može imati nepopravljive posljedice u odnosima između djece i roditelja koja ne žive sa njima, postupak pred centrom za socijalni rad za uređenje viđanja traje mjesecima, a kad se  rješenje i donese niko ga ne izvršava. U centru kažu da su im ruke vezane, jer nisu nadležni za izvršenje rješenja koja su donijeli, a roditelji pitaju zašto su uopšte vodili postupak pred centrom, šta im znači pravosnažno rješenje ako nema načina da isto bude realizovano.

Roditelji zaboravljaju da su djetetu potrebna oba roditelja, zaboravljaju da razvodom braka ne prestaju biti roditelji, zaboravljaju da djeca, i u njihovom najranijem uzrastu, dobro razumiju emocionalnu atmosferu u porodici i da stresne situacije koje prolazi cijela porodica u postupku razvoda braka roditelja, kod djece izazivaju različite reakcije-osjećaj usamljenosti, strah od napuštanja, ljutnju, razdražljivost, odražava se na uspjeh u školi, druženje sa vršnjacima. I dok roditelji odgovornost prebacuju na centre za socijalni rad zato što odugovlače postupak, što podržavaju drugog roditelja, što nisu uzeli izjavu djeteta ili izjavi djeteta nisu posvetili dužnu pažnju, centri osnovni problem vide u neodgovornim roditeljima koji  ne sarađuju sa centrom, ne odazivaju se na pozive, manipulišu djecom, ali i nadležnim službama koje ne izvršavaju donesena rješenja. I dok traje prebacivanje odgovornosti sa jednih na druge, djeca i njihove stvarne potrebe ostaju potpuno po strani.

Dijete ima pravo da redovno održava lične odnose i neposredne kontakte sa oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti sa najboljim interesom djeteta. U postupku koji se vodi, najbolji interes djeteta mora se utvrditi u vezi sa konkretnim okolnostima vezanim za dijete, mora se obrazložiti zašto je donesena odluka u najboljem interesu djeteta i na osnovu kojih elemenata je napravljena procjena,  uz obavezno učešće djeteta, u skladu sa njegovim uzrastom i definisanom procedurom koja osigurava zakonske garancije i pravilnu primjenu prava.

Sistem mora, izmjenama Porodičnog zakona, uspostaviti mehanizam i omogućiti djeci ostvarivanje njihovog prava u ovim postupcima.