DJECA SU REKLA

Prava porodica treba od malena da nas uči ljubavi i poštovanju.

Jovana, 16 godina

Imam pravo na pažnju.

Snježana, 8godina

Imam pravo na zaštitu i da me niko ne smije tući.

Milan,6 godina

Srećno je dijete koje ima porodicu koja ga voli, savjetuje i podržava.

Marina, 15 godina

Moja odgovornost je da poštujem svoje roditelje i da volim svoje ime i prezime.

Aleksandar, 7 godina

Imam prava i obavezu da idem u skolu.

Marko, 10

Imam pravo na zivot i igranje i to svi moraju cuti.

Jelena, 9 godina

U povodu 19. novembra Međunarodnog dana prevencije zlostavljanja i zanemarivanja djece i 20. novembra Međunarodnog dana prava djeteta, u Foči je u organizaciji Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite, JZU Univerzitetske bolnice Foča i Ombudsmana za djecu, održan okrugli sto „POSLjEDICE NASILjA, ZLOSTAVLjANjA I ZANEMARIVANjA NA RAZVOJ I ODRASTANjE DJETETA- PRAVO DJETETA NA PODRŠKU I POMOĆ"
 
Uvodničari su bili stručnjaci iz različitih resora: prim. dr Štefica Savić i prof. dr Dejan Bokonjić  - Univerzitetska bolnica Foča, koji su prezentovali rad na temu „Sindrom zlostavljanja i zanemarivanja djeteta",  dipl. psiholog Gorica Vuksanović Univerzitet u Istočnom Sarajevu, Medicinski fakultet Foča: Psihološki pristup djeci žrtvama zlostavljanja- procjena i tretman, dipl. prof Borka Kovač - Srednjoškolski centar Foča: Uloga vaspitno-obrazovnih ustanova u zaštiti djece od različitih oblika nasilja, dipl. sociolog Lidija Jakić - Univerzitetska bolnica Foča: Psihosocijalna podrška djeci žrtvama nasilja, prof. dr Gordana Odović - Fakultet za specijalnu rehabilitaciju i edukaciju Beograd: Podrška i tretman djece sa smetnjama u razvoju koja su žrtve zanemarivanja.

Nakon uvodnih stručnih obraćanja uslijedila je diskusija u kojoj su svoja iskustva prenijeli predstavnici Doma zdravlja, Centra za socijalni rad, policije, vaspitno-obrazovnih ustanova, pravosudnih institucija, nevladinih organizacija i Ombudsmana za djecu.

Ombudsman za djecu, dr Nada Grahovac naglasila je da se različiti oblici nasilja nad djecom ne prepoznaju na vrijeme, pa izostaje potrebna pomoć i podrška djetetu, djeca ćute o nasilju koje im se dešava, a odrasli ne prepoznaju simptome, a već kad se najteži oblici nasilja i prepoznaju, izostaje procjena stanja djeteta i odgovarajuća psihosocijalna podrška i pomoć kako bi se koliko-toliko ublažile posljedice učinjenog.

Zajednički stav svih učesnika je da je potrebno uspostaviti Centar za podršku djeci u kojem će se moći postaviti dijagnoza za svako dijete žrtvu bilo kojeg oblika nasilja i odrediti koji oblik podrške je potreban djetetu.