DJECA SU REKLA

Imam pravo na pažnju.

Snježana, 8godina

Imam pravo na zivot i igranje i to svi moraju cuti.

Jelena, 9 godina

Imam pravo na zaštitu i da me niko ne smije tući.

Milan,6 godina

Prava porodica treba od malena da nas uči ljubavi i poštovanju.

Jovana, 16 godina

Moja odgovornost je da poštujem svoje roditelje i da volim svoje ime i prezime.

Aleksandar, 7 godina

Imam prava i obavezu da idem u skolu.

Marko, 10

Srećno je dijete koje ima porodicu koja ga voli, savjetuje i podržava.

Marina, 15 godina

Prva sedmica u junu obilježava se kao Evropska sedmica djece čiji su roditelji u zatvoru, sa ciljem da se senzibilišu stručnjaci i javnost u zaštiti ove višestruko ranjive kategorije djece.

Iako sama djeca nisu učinila ništa loše i ona su kažnjena. Kažnjena su jer su „izgubila˝ roditelja, kažnjena su zbog onog što je roditelj uradio i „obilježena˝ od svojih vršnjaka. Reakcije djece u tim situacijama mogu biti vrlo različite, prije svega one emocionalne prirode, strah, zbunjenost, sramota, osjećaj napuštenosti, a roditelj vrlo često nema odgovora na pitanja koja dijete u vezi sa nastalom situacijom postavlja ili jednostavno o tome ne želi razgovarati sa djetetom.

Roditelj koji izdržava kaznu zatvora ne prestaje biti roditelj. Jedna od situacija koja se u praksi nameće je ostvarivanje prava djeteta na kontakte sa roditeljem koji izdržava kaznu zatvora. Djeca čiji su roditelji na izdržavaju kaznu zatvora su samo djeca, zato i njihovo pravo na kontakte sa roditeljem koji izdržava kaznu zatvora, kao i ostvarivanje svih drugih prava treba biti omogućeno u skladu sa djetetovim najboljim interesom.