DJECA SU REKLA

Imam pravo na pažnju.

Snježana, 8godina

Prava porodica treba od malena da nas uči ljubavi i poštovanju.

Jovana, 16 godina

Moja odgovornost je da poštujem svoje roditelje i da volim svoje ime i prezime.

Aleksandar, 7 godina

Imam pravo na zaštitu i da me niko ne smije tući.

Milan,6 godina

Imam pravo na zivot i igranje i to svi moraju cuti.

Jelena, 9 godina

Srećno je dijete koje ima porodicu koja ga voli, savjetuje i podržava.

Marina, 15 godina

Imam prava i obavezu da idem u skolu.

Marko, 10

U Banjaluci je danas održan okrugli sto na temu „Osiguranje djece od posljedica nesretnog slučaja u obrazovanju˝, sa ciljem da se, na osnovu iskustava i uspostavljene prakse u osnovnim i srednjim školama, ukaže na probleme koji su prisutni i osigura da se i u ovim aktivnostima obezbijedi jednak pristup za svu djecu i njihov najbolji interes.

Konvencija o pravima djeteta obavezuje države potpisnice da djetetu obezbijede takvu zaštitu i brigu koja je neophodna za njegovu dobrobit, te da u svim aktivnostima koje se tiču djece, bez obzira da li ih preduzimaju javne ili privatne institucije socijalnog staranja, sudovi, administrativni organi ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta bude od prvenstvenog značaja.

Prijavama zaprimljenim u instituciji Ombudsmana za djecu roditelji pitaju:

- da li je osiguranje djece od posledica nesretnog slučaja po zakonu obavezno,

- ko vrši izbor osiguravajuće kuće i po kojim kriterijima,

- ko odlučuje o rizicima pokrivenim osiguranjem,

- šta je dokaz da dijete nije donijelo novac za osiguranje.

Sva navedena pitanja ukazuju da  osiguranje djece od posljedica nesretnog slučaja u obrazovanju nije na odgovarajući način približeno onima na koje se odnosi, prije svega djeci i roditeljima, što dovodi u pitanje ostvarivanje najboljeg interesa djeteta u ovim aktivnostima. Pitanje osiguranja djece od posljedica nesretnog slučaja u obrazovanju nije ni zakonom regulisano, provodi se kao dobrovoljno, bez definisanih pravila i procedura.