DJECA SU REKLA

Imam pravo na zivot i igranje i to svi moraju cuti.

Jelena, 9 godina

Imam pravo na pažnju.

Snježana, 8godina

Moja odgovornost je da poštujem svoje roditelje i da volim svoje ime i prezime.

Aleksandar, 7 godina

Prava porodica treba od malena da nas uči ljubavi i poštovanju.

Jovana, 16 godina

Imam prava i obavezu da idem u skolu.

Marko, 10

Srećno je dijete koje ima porodicu koja ga voli, savjetuje i podržava.

Marina, 15 godina

Imam pravo na zaštitu i da me niko ne smije tući.

Milan,6 godina

U raskošnom jesenjem krajoliku smjestila se lijepa zgrada područne škole u Boškovićima, gdje su predstavnike Institucije dočekali predstavnici uprave i stručni tim škole. Ovu školu pohađa 140 učenika, školu u Drugovićima svega 11, a centralnu školu u Slatini 303 učenika. Iz razgovora smo saznali da škola ima dobru saradnju sa roditeljima, Centrom za socijalni rad i lokalnom zajednicom. Škola svoje aktivnosti usklađuje sa potrebama i mogućnostima koje imaju i roditelji i djeca, a jedini veliki problem koji čeka rješenje je pitka voda.

U vezi sa temom ovogodišnjih radionica „Da li znamo šta je nasilje?", od stručnog tima smo saznali da se ovdje živi mirno, da se slučajevi „čarki˝ među djecom rješavaju odmah i da svi u školi znaju kako treba postupati kada se desi nasilje. S Protokolom o postupanju u slučaju nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja djece upoznato je nastavno osoblje još prije 2 godine, a sa djecom se radi svakodnevno.

Sve ovo potvrdili su učenici koji su aktivno učestvovali u diskusiji koja se razvila tokom radionice i čini nam se da nije bilo ni jednog učenika koji se nije javio za riječ. Znanje osnovaca iz Boškovića o vrstama i prepoznavanju nasilja, karakteristikama žrtve, zaista je veliko i potvrđuje da su o problemu nasilja već dosta naučili. Bez greške su nabrojali sve vrste nasilja, a posebno smo se zadržali na diskusiji o verbalnom nasilju i nasilju na internetu. Pokazali su da znaju koje ih zamke vrebaju na fejsbuku i otkrili da su im poznati i termini lažni profili, lajkovi, dislajkovi, askovi i slično, što govori da su aktivni korisnici društvenih mreža. Upravo zbog znanja koje imaju, upozorili smo ih na to da treba da budu oprezni i da se na mrežama ponašaju jednako pristojno i odgovorno kao i u stvarnom životu.

Kada smo razgovarali o prijavljivanju nasilja, učenici su rekli da bi se najprije obratili roditeljima i nastavnicima, pedagogu, psihologu, pa i direktoru. Upravo ovo govori u prilog onome što smo čuli od uprave da se ovdje još uvijek živi u dobrim i skladnim odnosima koji se grade na povjerenju roditelja, djece i škole.