DJECA SU REKLA

Imam prava i obavezu da idem u skolu.

Marko, 10

Prava porodica treba od malena da nas uči ljubavi i poštovanju.

Jovana, 16 godina

Imam pravo na zaštitu i da me niko ne smije tući.

Milan,6 godina

Srećno je dijete koje ima porodicu koja ga voli, savjetuje i podržava.

Marina, 15 godina

Imam pravo na pažnju.

Snježana, 8godina

Moja odgovornost je da poštujem svoje roditelje i da volim svoje ime i prezime.

Aleksandar, 7 godina

Imam pravo na zivot i igranje i to svi moraju cuti.

Jelena, 9 godina

U nastavku aktivnosti „O tvojim pravima u tvojoj školi" danas je predstavnica Ombudsmana za djecu, kancelarija u Foči, posjetila Tehničku školu u Trebinju.

U razgovoru sa školskim pedagogom, saznali smo da je škola osnovana 1951. godine i od tada je  veliki broj mladića i djevojaka stekao diplomu u mnogim strukama i zanimanjima.
Ove školske godine ovu vaspitno-obrazovnu ustanovu pohađa 328 učenika, raspoređenih u 16 odjeljenja, a nastava je organizovana u dvije smjene.

U proteklom periodu rada škole, struke i zanimanja su se mijenjale u skladu sa potrebama privrede, ali su mašinstvo i elektrotehnika ostali dugo vremena primarne struke. Danas se mladi, u okviru četiri struke (elektro, mašinstvo, građevinarstvo i saobraćaj) obrazuju za zanimanja tehničara računarstva, elektrotehnike, elektroenergetike, zatim  mašinskog tehničara, tehničara za kompjutersko konstruisanje, tehničara drumskog saobraćaja i građevinskog tehničara.
Škola je dobro opremljena za kvalitetno odvijanje nastavnog procesa. Izuzetak je nedostatak fiskulturne sale, pa se nastava fizičkog vaspitanja izvodi na sportskim terenima koji se nalaze neposredno pored škole i u jednoj posebnoj učionici prilagođenoj za te namjene.

Radionicu na temu „Da li znamo šta je nasilje?" organizovali smo sa Savjetom učenika, koji broji 16 učenika, 11 mladića i 5 djevojaka. Savjet je danas imao i redovan sastanak, pa su njegovi članovi bili oslobođeni redovne nastave.
U razgovoru smo saznali da su već čuli i imali osnovna saznanja o radu Institucije.
Nakon kratkog upoznavanja sa osnovnim odredbama UN Konvencije, razgovarali smo i o Protokolu o postupanju u slučajevima vršnjačkog nasilja nad djecom i mladima u obrazovnom sistemu i Protokolu o postupanju u slučajevima nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja djece, za koje su učenici bili veoma zainteresovani jer nisu bili upoznati sa njihovim odredbama.

O nasilju su vrlo spremno razgovarali i pokazali ozbiljnost u razmišljanju, pa su sami definisali pojam nasilja i prepoznali pojedine oblike nasilja. Ponosni su što njihova škola nije imala problema sa nasiljem, a nemaju ni saznanja da u njihovom okruženju ima slučajeva zlostavljanja djece. Pojedine oblike verbalnog nasilja, istina blaže oblike, prepoznaju u svakodnevnoj komunikaciji mladih, a smatraju da je najteže prepoznati psihičko nasilje nad djecom i da je izuzetno važno blagovremeno prepoznati žrtvu nasilja, kako bi joj se pomoglo, a počinioca sankcionisalo. Slučajeve nasilja bi prijavili pedagogu, roditeljima, nastavnicima i policiji.
Podijeljeni u grupe, koje su imale zadatak da izlože svaka po jedan oblik nasilja, vrlo ozbiljno su iznosili svoja saznanja i razmišljanja, a sa uvažavanjem su jedni druge slušali.
Očigledno je da su u pitanju mlade osobe sa kojima se u školi dosta radi, a i učenici su istakli da imaju dobru saradnju i sa upravom škole i sa Savjetom roditelja.