DJECA SU REKLA

Imam prava i obavezu da idem u skolu.

Marko, 10

Prava porodica treba od malena da nas uči ljubavi i poštovanju.

Jovana, 16 godina

Srećno je dijete koje ima porodicu koja ga voli, savjetuje i podržava.

Marina, 15 godina

Imam pravo na zaštitu i da me niko ne smije tući.

Milan,6 godina

Imam pravo na zivot i igranje i to svi moraju cuti.

Jelena, 9 godina

Moja odgovornost je da poštujem svoje roditelje i da volim svoje ime i prezime.

Aleksandar, 7 godina

Imam pravo na pažnju.

Snježana, 8godina

Nadomak Novog Grada smjestilo se malo mjestašce Svodna u kojoj Osnovnu školu „Dragan Vujanović" pohađaju 252 učenika. Škola u koju smo došli, kako bismo realizovali desetu radionicu iz ciklusa „O tvojim pravima u tvojoj školi", je uredna, zidovi ukrašeni dječijim radovima, a tišina svjedoči da je čas u toku i da djeca vrijedno rade.

U upravi škole su nam rekli da problema u odvijanju nastavnog procesa nema, da je škola nedavno renovirana, ali povremeno voda iz lokalnog vodovoda nije za piće, pa u školi na vratima toaleta stoje jasna upozorenja. U upravi škole su upoznati sa Protokolom o postupanju u slučaju nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja djece i ističu da su u junu mjesecu učestvovali u edukaciji o njegovoj primjeni, te kažu da su edukacije na kojima svi zainteresovani koji rade za djecu mogu iznijeti svoja iskustva i razmijeniti mišljenja uvijek korisne.

Radionici „Da li znamo šta je nasilje?" prisustvovali su članovi Savjeta učenika, koji su nas dočekali puni očekivanja ali su bili veoma tihi. Iz razgovora smo saznali da nisu čuli za Ombudsman za djecu, pa smo im objasnili šta znači riječ ombudsman i šta su nadležnosti Institucije.

Razgovor o nasilju donio im je nove informacije o tome šta su karakteristike svakog nasilja, pa su u primjerima vrlo lako prepoznavali koje su situacije nasilje, a koje ne. Vrste nasilja su ovi osnovci dobro prepoznali, a čini se da ih je najviše zainteresovalo verbalno nasilje, za koje su iznijeli i primjere. Na pitanje da li znaju za neke slučajeve nasilja, učenici su rekli da je bilo vršnjačkog nasilja, ali da se sve riješilo jer je nasilje prijavljeno i roditeljima i školi, te su svi preduzeili mjere koje su potrebne i nasilje je prestalo. Ovo je jedna od rijetkih radionica na kojoj su učenici rekli da bi nasilje prijavili roditeljima i učiteljima, nastavncima, pedagogu i direktoru, a policiju i centar za socijalni rad nisu spominjali.

Ovaj podatak nas i ne čudi jer smo u upravi škole dobili informaciju da Savjet roditelja redovno održava sastanke, da su roditelji vrlo konstruktivni i školu doživljavaju kao mjesto gdje i oni i njihova djeca mogu učestvovati u brojnim aktivnostima koje sami predlažu i zajedno sa školom i realizuju. Tako je stvorena atmosfera u kojoj roditelji, djeca i svi zaposleni imaju puno povjerenje jedni u druge.