DJECA SU REKLA

Imam pravo na zaštitu i da me niko ne smije tući.

Milan,6 godina

Prava porodica treba od malena da nas uči ljubavi i poštovanju.

Jovana, 16 godina

Srećno je dijete koje ima porodicu koja ga voli, savjetuje i podržava.

Marina, 15 godina

Imam prava i obavezu da idem u skolu.

Marko, 10

Moja odgovornost je da poštujem svoje roditelje i da volim svoje ime i prezime.

Aleksandar, 7 godina

Imam pravo na pažnju.

Snježana, 8godina

Imam pravo na zivot i igranje i to svi moraju cuti.

Jelena, 9 godina

Jezero, mala opština na domak Plivskog jezera ima lijepu osnovnu školu koja je sagrađena prije 7 godina i koju su predstavnici Institucije posjetili povodom „Dječije nedjelje" kako bi sa učenicima, predstavnicima odjeljenja, realizovali radionicu iz ciklusa „O tvojim pravima u tvojoj školi".

U samoj školi sve odiše urednošću, zidove krase dječiji radovi, a iz dvorišta se čuje graja djece koja čekaju radionicu. U upravi škole saznali smo da u školi imaju sve uslove za redovno i kvalitetno odvijanje nastave, ali i da domaćinski čuvaju sve što imaju. Školu pohađa 101 učenik i svake godine ih je sve manje, jer se teško živi pa mladi ljudi odlaze „trbuhom za kruhom".  Nasilja u školi, tvrde nema, a nema ni prijava o nasilju u porodici, živi se mirno i skromno, a djeca su dobra i poslušna.

Radionica „Da li znamo šta je nasilje" počela je upoznavanjem sa nadležnostima Institucije, za koju djeca, kako kažu, nisu čuli, ali su čuli i znaju i za svoja prava i za „Dječiju nedjelju".  Kada smo započeli razgovor o nasilju, njegovim vrstama, karakteristikama i prevenciji, djeca su rado sarađivala, komentarisala, davala primjere i pokazala da znaju mnogo. Stariji učenici pohvalili su se da su imali radionicu o prednostima i opasnostima korištenja interneta, te su naglasili kako znaju da ne treba nikada da se susreću sa osobama koje su upoznali putem društvenih mreža. Kada smo razgovarali o posljedicama koje nasilje ostavlja na djecu, učenici su odmah reagovali i rekli da svako nasilje ostavlja psihičke posljedice i da su djeca-žrtve nasilja uvijek uplašena, neraspoložena, povlače se u sebe. Zaključili smo da djetetu-žrtvi nasilja mnogo znači drugarska podrška i da vršnjaci mogu pomoći u njegovom ponovnom sticanju samopouzdanja. Iako mnogo znaju o nasilju i učenici su nam, kao i pedagog i direktor, potvrdili da među njima nema nasilja, ali su naglasili da ih vrijeđa kada se među djecom prave razlike prema socijalnom statusu.

Osnovci iz Jezera bi, kako su nam rekli, nasilje prijavili onima u koje imaju povjerenja, roditeljima, u školi pedagogu, nastavnicima i direktoru, ali i policiji i centru za socijalni rad, a tokom radionice su naučili da se mogu obratiti i Ombudsmanu za djecu.