DJECA SU REKLA

Moja odgovornost je da poštujem svoje roditelje i da volim svoje ime i prezime.

Aleksandar, 7 godina

Imam pravo na pažnju.

Snježana, 8godina

Imam pravo na zivot i igranje i to svi moraju cuti.

Jelena, 9 godina

Imam prava i obavezu da idem u skolu.

Marko, 10

Prava porodica treba od malena da nas uči ljubavi i poštovanju.

Jovana, 16 godina

Imam pravo na zaštitu i da me niko ne smije tući.

Milan,6 godina

Srećno je dijete koje ima porodicu koja ga voli, savjetuje i podržava.

Marina, 15 godina

Okrugli sto na temu: „Primjena Protokola o postupanju u slučaju nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja djece" održan je u Doboju 26.11.2013. godine i u Bijeljini 03.12.2013. godine. Skupovi su okupili preko 30 učesnika, predstavnika osnovnih i srednjih škola, centara za socijalni rad, policije, Centra za mentalno zdravlje Doboj, Prosvjetnog pedagoškog zavoda, Centra za pružanje besplatne pravne pomoći Bijeljina, suda, tužilaštva, nevladinog sektora, kao i mladih savjetnika ombudsmana za djecu RS.

Razgovarajući o problemima koji prate primjenu Protokola, došlo se do sljedećih zaključaka:

-Zajednička ocjena učesnika je da je primjena Protokola u praksi već počela, da daje rezultate, ali da je potrebno uložiti dodatne napore na njegovoj boljoj promociji. U tom kontekstu, učesnici su kao dobru praksu istakli radionice mladih savjetnika ombudsmana za djecu RS o ovoj temi.

-Nepostojanje potrebnog stepena osjetljivosti pojedinih radnika centrara/službi za socijalni rad ili policije prilikom prijavljivanja nasilja. Nakon prvog razgovora, žrtva nasilja veoma često odustaje od prijave kada joj se predoči propisana procedura koja je očekuje.

-Nepostojanje interesa kod pojedinih profesionalaca za dodatne edukacije.

-Problemi u porodici i nerazmijevanje roditelja o ozbiljnosti nasilja i to, kako u slučaju kada je dijete žrtva nasilja u porodici, tako i u slučajevima kada se dijete ohrabruje od strane roditelja da na nasilje odgovara nasiljem. Generalno, nedostaje odgovarajuća reakcija centara/službi za socijalni rad u pravcu preduzimanja mjera porodično - pravne zaštite prema nefunkcionalnim porodicama (npr. pojačan nadzor ili, u opravdanim slučajevima, pokretanja postupka za oduzimanje roditeljskog prava).

-Nedovoljni i neadekvatni programi edukacije djece o pitanjima nasilja u cilju prevencije u pojedinim školama. Poseban problem je nezainteresovanost roditelja za programe edukacije o nasilju namjenjenih roditeljima, koje organizuju neke škole i to naročito roditelja djece koja su se pojavljivala kao izvršioci nasilja.

-Pojedine škole uopšte ne prepoznaju neke oblike nasilja, najčešće pojedine oblike verbalnog nasilja i često ne žele da se uključuju u problem nasilja koje se dešava van škole, čak i ako imaju saznanja o tome.

-Nepostojanje potrebnog nivoa saradnje i koordinacije između svih subjekata koji rade sa djecom na lokalnom nivou, a naročito je problem nedostavljanje povratnih informacija.

-Srednje škole ne preuzimaju dosije učenika nakon završetka osnovne škole.

-Izraženo nepovjerenje djece, ali i njihovih roditelja u efikasnost sistemske zaštite i izražen strah od izvršioca nasilja nakon prijavljivanja. Posljedica ovakvog stava je neprijavljivanje nasilja.

-Nedostatak adekvatnih ustanova na lokalnom nivou za smještaj djece u hitnim slučajevima. U sigurne kuće koje su u sklopu NVO sektora ne mogu se smještati djeca bez roditeljske pratnje.

-U što kraćem roku inicirati donošenje Pravilnika o primjeni posebnih obaveza prema maloljetnim učiniocima krivičnih djela kojim bi se, između ostalog, definisao način provođenja mjere društveno korisnog rada za maloljetne izvršioce. (Obaveza iz Zakona o zaštiti i postupanju s djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku).