DJECA SU REKLA

Imam pravo na zivot i igranje i to svi moraju cuti.

Jelena, 9 godina

Prava porodica treba od malena da nas uči ljubavi i poštovanju.

Jovana, 16 godina

Imam pravo na pažnju.

Snježana, 8godina

Srećno je dijete koje ima porodicu koja ga voli, savjetuje i podržava.

Marina, 15 godina

Imam pravo na zaštitu i da me niko ne smije tući.

Milan,6 godina

Moja odgovornost je da poštujem svoje roditelje i da volim svoje ime i prezime.

Aleksandar, 7 godina

Imam prava i obavezu da idem u skolu.

Marko, 10

Svoje aktivnosti "O tvojim pravima u tvojoj školi" Ombudsman za djecu RS, kancelarija u Foči, nastavio je posjetom Osnovnoj školi „Petar Petrović Njegoš" u Istočnoj Ilidži.

Ova vaspitno-obrazovna ustanova, kako smo saznali u razgovoru sa direktorom škole, od 2009. godine smještena je u novoizgrađenom objektu i opremljena po svim standardima, zahvaljujući pomoći Vlade Republike Srpske. Istina, još nemaju fiskulturnu salu, ni sportske terene za fizičko vaspitanje, pa se časovi iz ovog predmeta organizuju u učionicama ili u školskom dvorištu.
Školu pohađa 658 učenika, a nastava je organizovana u dvije smjene.
Uprava škole ističe dobru saradnju sa Savjetom roditelja, a uvažavaju mišljenja Savjeta učenika o svim pitanjima koja se njih tiču. Briga o školi i djeci vidljiva je već na ulazu u hol školske zgrade, koji je svijetao, prepun cvijeća i učeničkih likovnih radova.

Radionicu na temu "Da li znamo šta je nasilje?" održali smo u odjeljenju VIII-2 razreda, a na radionici je učestvovalo 28 učenika. Nakon razgovora i upoznavanja učenika sa institucijom Ombudsmana za djecu, UN Konvencijom o pravima djeteta, kao i osnovnim ciljevima Protokola o postupanju u slučaju nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja djece, učenici su, podijeljini u grupe, razgovarali o pojedinim oblicima nasilja nad djecom, kazivali svoje definicije nasilja i ispoljili spremnost za razgovor o ovoj temi. Smatraju da je verbalno nasilje najviše zastupljeno, a o nasilju nad djecom razgovaraju i na odjeljenskim zajednicama. Kažu da su svjesni opasnosti kojima mogu biti izloženi na društvenim mrežama, ali i pored toga većina njih ima na stotine „prijatelja".

Zajednički stav učenika je da se o nasilju treba razgovarati, jer smatraju da je važno na vrijeme otkriti koje je dijete izloženo nasilju u cilju blagovremene pomoći žrtvi nasilja. Spremni su da uočene slučajeve nasilja u školi prijave razrednom starješini, nastavnicima, pedagogu i direktoru škole, kao i nadležnim službama izvan škole, a napominju i mogućnost prijave nasilja putem „hrabrog sandučeta".