DJECA SU REKLA

Prava porodica treba od malena da nas uči ljubavi i poštovanju.

Jovana, 16 godina

Imam pravo na zaštitu i da me niko ne smije tući.

Milan,6 godina

Srećno je dijete koje ima porodicu koja ga voli, savjetuje i podržava.

Marina, 15 godina

Imam prava i obavezu da idem u skolu.

Marko, 10

Moja odgovornost je da poštujem svoje roditelje i da volim svoje ime i prezime.

Aleksandar, 7 godina

Imam pravo na pažnju.

Snježana, 8godina

Imam pravo na zivot i igranje i to svi moraju cuti.

Jelena, 9 godina

Posjetom Srednjoj školi „Nikola Tesla" u Tesliću, Ombudsman za djecu Republike Srpske je nastavio aktivnosti iz ovogodišnjeg programa radionica „O tvojim pravima u tvojoj školi".

Srednja škola u Tesliću ima veoma dugu tradiciju, od davne 1900. godine, kada je u tom gradu počela sa radom Šegrtska škola. Tokom istorije, škola je mijenjala nazive i struke koje obrazuje, a od 1993. godine odlukom SO Teslić registrovana je pod sadašnjim imenom. U razgovoru sa direktorom škole i njegovim pomoćnikom saznali smo da školu pohađa 730 učenika koji se obrazuju u mašinskoj, saobraćajnoj, šumarskoj i elektrotehničkoj struci. Pohvalili su se da su i ove godine učenici ove škole učestvovali u obilježavanju „Dječije nedjelje" i svojim literarnim radovima ukazali na obavezu svih da poštuju odredbe UN Konvencije o pravima djeteta.

Radionica „Da li znamo šta je nasilje?" organizovana je sa učenicima prvog odjeljenja drugog razreda. U uvodnom dijelu, predstavljena je institucija Ombudsmana za djecu Republike Srpske, nadležnosti i način rada, a učenici su priznali da su o tome vrlo malo čuli. U razgovoru o pravima koja im garantuje UN Konvencija o pravima djeteta, međutim, pokazali su zavidno znanje iz ove oblasti.

Razgovarajući o nasilju, u drugom dijelu radionice, učenici su istakli da ga ima i u njihovoj sredini, pokazali su da poznaju oblike nasilja i da znaju prepoznati znakove i žrtvu nasilja. Smatraju da najviše ima fizičkog i verbalnog nasilja, te da je sve češće i nasilje putem mobilnih telefona. Razlozi za nasilnička ponašanja, smatraju, su lični problemi nasilnika, često loši porodični odnosi, a ponekad  i potreba da se takvim ponašanjem istaknu u svom društvu.

U slučaju da su žrtve ili svjedoci nasilja, pomoć bi zatražili prvo od roditelja, a poslije toga obratili bi se i razrednom starješini i psihologu u školi.