DJECA SU REKLA

Imam pravo na zivot i igranje i to svi moraju cuti.

Jelena, 9 godina

Moja odgovornost je da poštujem svoje roditelje i da volim svoje ime i prezime.

Aleksandar, 7 godina

Imam pravo na pažnju.

Snježana, 8godina

Imam pravo na zaštitu i da me niko ne smije tući.

Milan,6 godina

Prava porodica treba od malena da nas uči ljubavi i poštovanju.

Jovana, 16 godina

Imam prava i obavezu da idem u skolu.

Marko, 10

Srećno je dijete koje ima porodicu koja ga voli, savjetuje i podržava.

Marina, 15 godina

Niko nema pravo da dijete drži zarobljeno u njegovoj patnji i poniženju i u strahu da je samo krivo što je zlostavljano. Niko nema pravo da mu uništava život i da ga iskorištava za zadovoljenje svojih potreba. Odgovornost je na počiniocu, za kojeg ni jedna kazna nije dovoljna za patnju kroz koju dijete prolazi, ali  odgovornost je i na institucijama, da reaguju odmah, kada na bilo koji način imaju saznanja o nasilju nad djetetom.

Najnoviji slučaj zlostavljanja djevojčice u Banjaluci, ponovo je otvorio pitanje: Jesmo li učinili dovoljno da zaštitimo djecu od različitih oblika nasilja i zlostavljanja, posebno seksualnog zlostavljanja, kao najgoreg oblika demonstracije moći i iskorištavanja djeteta za zadovoljenje seksualnih potreba odraslih?

Među brojnim subjektima zaštite postoje jasne podjele nadležnosti, ali i odgovornost za preduzimanje potrebnih mjera u cilju zaštite djeteta.

Član 19.Konvencije o pravima djeteta daje jasne smjernice za identifikaciju zlostavljanja djeteta, prijavu, istragu, tretman, daljni rad i prevenciju.

Dužnost prijavljivanja i postupanja odnosi se na sve one situacije u kojima imamo informacije koje upućuju na zlostavljanje djeteta.

Te informacije i sumnja, ne moraju biti osnovane u krivično pravnom smislu, koji je potreban za pokretanje krivičnog postupka, ali i takva prijava obavezuje na preduzimanje svih potrebnih mjera, prije svega radi osiguranja bezbjednosti djeteta.

Najčešća je reakcija da je obaviještena policija. Obavještenje policiji je samo jedna od obaveza, koja nikako ne znači da smo time ispunili svoju obavezu, a još manje da se čeka odgovor policije da bi se preduzele druge mjere. Policija se ne bavi ni medicinskom, ni socijalnom, ni psiho - socijalnom podrškom djetetu, to je obaveza drugih službi.

Upravo zbog neadekvatne reakcije nadležnih odmah po saznanju da je dijete žrtva nasilja i zlostavljanja, na inicijativu Ombudsmana za djecu potpisan je Protokol o postupanju u slučajevima nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja djece koji jasno obavezuje na postupanje i obrazovne ustanove, i zdravstveni i socijalni sektor i policiju.

Na žalost, bez obzira na jasne odredbe Protokola, on ni u konkretnom slučaju nije ispoštovan, pa opet imamo prebacivanje odgovornosti sa jedne na drugu instituciju. Prebacivanje odgovornosti je samo potvrda da nismo odradili svoj dio posla, i  ne rješava problem, samo ga dodatno usložnjava. Posljedice opet snose djeca.

O postupanju nadležnih i primjeni Protokola u konkretnom slučaju, Institucija će izvještaj dostaviti resornim ministarstvima.