DJECA SU REKLA

Imam pravo na pažnju.

Snježana, 8godina

Moja odgovornost je da poštujem svoje roditelje i da volim svoje ime i prezime.

Aleksandar, 7 godina

Prava porodica treba od malena da nas uči ljubavi i poštovanju.

Jovana, 16 godina

Imam prava i obavezu da idem u skolu.

Marko, 10

Imam pravo na zaštitu i da me niko ne smije tući.

Milan,6 godina

Imam pravo na zivot i igranje i to svi moraju cuti.

Jelena, 9 godina

Srećno je dijete koje ima porodicu koja ga voli, savjetuje i podržava.

Marina, 15 godina

U Banja Luci je danas održana Konferencija o rezultatima analize Nastavnog plana i programa za osnovnu školu.

UN Konvencija o pravima djeteta i Univerzalna deklaracija priznaju pravo na obrazovanje kao jedno od osnovnih ljudskih prava i obavezuju države da na osnovu jednakih mogućnosti obezbijede ostvarivanje ovog prava.

Obrazovanje je jedan od ključnih faktora za ostvarivanje prava djeteta, jer upravo u obrazovnom sistemu djeca treba da ostvare prava koja imaju u obrazovanju, ali i da uče o pravima koja imaju u porodici, lokalnoj zajednici...

Za ostvarivanje ciljeva obrazovanja kako su oni definisani zakonom, u skladu sa zahtjevima Konvencije, temelj  je Nastavni plan i program.
 
Međutim, Nastavni plan i program za osnovnu školu nije prilagođen uzrastu djeteta, njegovim potrebama i mogućnostima, što  dovodi u pitanje ostvarivanje ciljeva obrazovanja definisanih zakonom.

Previše nastavnih jedinica u okviru svakog predmeta, predmeti opterećeni nastavnim sadržajem, preduge i često nerazumljive lekcije, naporan raspored, malo vremena za objašnjenja i vježbe, samo su neki od problema koje učenici najčešće iznose.

Nabrajanjem predmeta koji su „važni i teški" i koji se moraju učiti, učenici dodatno potvrđuju da je nastavno gradivo preobimno i da imaju više predmeta nego godina - u šestom razredu 15 predmeta.

Da je nastavno gradivo preobimno potvrđuju i nastavnici i uprave škola, jer u trci za realizacijom Nastavnog plana i programa, nastavnici nemaju vremena za provjeru koliko su djeca trajno usvojila znanja i nemaju prostor za vaspitni rad sa djecom.

Učenici ističu da uče mnogo apstraktnih pojmova, mnogo podataka koji se svode na kratkoročno pamćenje brojeva, datuma, definicija, formula.

Ističu također da ih tokom godine ispituju gradivo iz prethodne godine ili iz prethodnog polugodišta, koje su već zaboravili.
Ovo je problem i za nastavnike koji su u situaciji da ponavljaju gradivo koje su prošli, kako bi mogli održati kontinuitet, ali za to nemaju planirano vrijeme.

Učenici naglašavaju da su udžbenici pisani nerazumljivim jezikom, da su rečenice duge i komplikovane i da je mnogo riječi kojima ne znaju ni značenje.

Neki udžbenici sadrže veliki broj nepotrebnih informacija; navodili su udžbenik geografije, a drugi su opterećeni  onim podacima koji su za učenike davno naučena lekcija, npr. udžbenik informatike.
     
S jedne strane, prisutan je veliki broj predmeta i  opterećen Nastavni plan i program, a istovremeno nema onih tema i problema koji su životni, sa kojima djeca odrastaju, i za koje informacije moraju dobiti u školi - stalno, planirano i kontinuirano i prilagođeno njihovom uzrastu - kao što je zdrava ishrana, reproduktivno zdravlje, različiti oblici nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja, izražavanje mišljenja i učestvovanje u svim aktivnostima koje se njih tiču, zaštita od upotrebe alkohola, duvana, droga..

S obzirom da preopterećen Nastavni plan i progaram djeci ne ostavlja dovoljno prostora ni za razumijevanje gradiva ni za slobodno vrijeme, da nastavnicima ne ostavlja vrijeme za provjeru koliko su znanja djeca stvarno usvojila, niti vrijeme za vaspitni rad sa djecom, Nastavni plan i program mora doživjeti svoju promjenu i, s obzirom da se oni  tiču i nastavnika i roditelja i djece, vrlo je važno čuti  mišljenje svih njih o tome.

Ključno je, dakle, Nastavni plan i program prilagoditi uzrastu djeteta i njegovim mogućnostima da shvati i razumije gradivo koje usvaja. Djeca treba da uče za život, a ne za ocjenu.