DJECA SU REKLA

Prava porodica treba od malena da nas uči ljubavi i poštovanju.

Jovana, 16 godina

Imam prava i obavezu da idem u skolu.

Marko, 10

Moja odgovornost je da poštujem svoje roditelje i da volim svoje ime i prezime.

Aleksandar, 7 godina

Imam pravo na zivot i igranje i to svi moraju cuti.

Jelena, 9 godina

Imam pravo na pažnju.

Snježana, 8godina

Srećno je dijete koje ima porodicu koja ga voli, savjetuje i podržava.

Marina, 15 godina

Imam pravo na zaštitu i da me niko ne smije tući.

Milan,6 godina

Danas  su predstavnici Ombudsmana za djecu, posjetili osnovce u školi „Vasa Čubrilović" u Gradišci. U razgovoru sa direktorom saznali smo da školu pohađa 900 učenika, ali smo se na ulazu uvjerili da u ovoj školi i pored velikog broja učenika vlada red, jer su učenici polako u redovima i bez pravljenja gužve ulazili u školu poslije velikog odmora.

Naši domaćini bili su učenici  IX 2. S pažnjom su poslušali informacije o Ombudsmanu za djecu i Mreži mladih savjetnika. Vrlo spremno su se uključili u razgovor o zdravlju koji je bio tema ove radionice i razgovarajući o zdravoj ishrani pokazali su da vrlo dobro znaju koje su to zdrave namirnice, kako treba spremati zdrave obroke i koliko je za zdravlje važan raspored obroka. Priznali su da na velikom odmoru uglavnom kupuju „brzu hranu", jer se od nje najviše zasite, ali znaju da nije zdrava.

Svjesni su da su konzumacija alkohola i duvana nezdrave navike. Na naše pitanje da li su u prodavnicama vidjeli natpise o zabrani prodaje aklohola i duvana maloljetnicima, rekli su da natpisi stoje ali da ih niko ne poštuje.

Znaju da je fizička aktivnost veoma važna za njihov razvoj, a o tome im mnogo govore i njihovi nastavnici fizičkog vaspitanja. Nisu zadovoljni što sportske sekcije ne mogu da prime sve koji su zainteresovani. Veliki broj učenika uključen je u sportske klubove u gradu, ali napominju da se u klubovima plaća članarina, a neki od učenika nisu u mogućnosti da je plate.

Razgovarajući o higijeni u školi, saznali smo da na mokrim čvorovima ima nedostataka i zaključili da bi se svaki problem trebao prijaviti kako bi se došlo do rješenja koje će najlakše naći učenici, roditelji i škola zajedno.

Pitanje učenja o zdravlju, o pubertetu, reproduktivnom zdravlju ostavili smo za kraj i saznali da o tim temama djeca uglavnom razgovaraju međusobno, sa roditeljima, ili se informišu putem interneta. Pohvalili su svoju nastavnicu biologije i nastavnike fizičkog vaspitanja, od kojih dobijaju najviše saznanja, ali su istakli da bi željeli mnogo više informacija. Ovi otvoreni osnovci iskreno su nam rekli da bi već od šestog razreda trebali da stiču znanja o promjenama koje su dio njihovog psihofizičkog razvoja, ali da je to, nažalost, još uvijek tabu tema.