DJECA SU REKLA

Imam pravo na zaštitu i da me niko ne smije tući.

Milan,6 godina

Prava porodica treba od malena da nas uči ljubavi i poštovanju.

Jovana, 16 godina

Moja odgovornost je da poštujem svoje roditelje i da volim svoje ime i prezime.

Aleksandar, 7 godina

Imam pravo na zivot i igranje i to svi moraju cuti.

Jelena, 9 godina

Srećno je dijete koje ima porodicu koja ga voli, savjetuje i podržava.

Marina, 15 godina

Imam pravo na pažnju.

Snježana, 8godina

Imam prava i obavezu da idem u skolu.

Marko, 10

Poljoprivrednu i medicinsku školu u Bijeljini pohađa oko 1200 učenika, a na radionici „O tvojim pravima u tvojoj školi", učestvovalo je 35 učenika i članova Savjeta učenika te škole. Odmah na početku razgovora učenici su prijatno iznenadili poznavanjem Konvencije o pravima djeteta, a mnogo znaju i o instituciji Ombudsmana za djecu. Pohvalili su se mnogim aktivnostima koje je Savjet učenika provodio u okviru Mreže savjeta učenika Republike Srpske, a mnogi su izrazili  želju da postanu mladi savjetnici ombudsmana.
 
Stručno usmjerenje škole koju pohađaju i nastavni program škole, omogućio je da  učenici u toj školi više uče i znaju o zdravlju, nego učenici drugih srednjih škola, ali oni i pored znanja koje stiču kroz redovnu nastavu smatraju, da je zbog značaja te teme, o zdravlju potrebno još više učiti. Učenici su kao važne elemente za dobro zdravlje na prvo mjesto stavili pravilnu ishranu, čistu vodu i vazduh i pravilno i umjereno upražnjavanje fizičkih aktivnosti. U razgovoru na temu zdravlja i posebno zdrave ishrane, ukazali su na problem socijalne prirode i slabu finansijsku situaciju stanovništva, a što za posljedicu ima to da mnogi, na žalost, ne mogu mnogo da razmišljaju o zdravoj hrani i prinuđeni su da se hrane prema svojim mogućnostima i kupuju najjeftinije namirnice, pa se, s tim u vezi, pitaju koliko su mnogi prehrambeni prozvodi koji se plasiraju na našem tržištu stvarno zdravi. Kao posebno zanimljive teme o kojima bi voljeli da još više nauče istakli su: pravilna ishrana tinejdžera, polno prenosive bolesti, bolesti zavisnosti, kao i učenje o mentalnim oboljenjima i održavanju mentalnog zdravlja.

U daljem razgovoru spontano su se dotakli i teme vršnjačkog nasilja, za koje kažu, da ga ima u svim oblicima, da su povod za to nasilje veoma često i banalne stvari i sitnice, a da je česta pojava da grupa maltretira jednog vršnjaka. Tu pojavu objašnjavaju nepostojanjem međusobnih fer odnosa i korektnosti, odnosno nedostatkom međusobne tolerancije i, kako kažu, pogrešnim važećim sistemom vrijednosti. Mogućnost smanjenja vršnjačkog nasilja vide najviše kroz psiho-socijalni rad na podizanju svijesti i odgovornosti i kroz promjenu sistema vrijednosti u cijelom društvu.