DJECA SU REKLA

Imam pravo na zivot i igranje i to svi moraju cuti.

Jelena, 9 godina

Imam prava i obavezu da idem u skolu.

Marko, 10

Imam pravo na pažnju.

Snježana, 8godina

Moja odgovornost je da poštujem svoje roditelje i da volim svoje ime i prezime.

Aleksandar, 7 godina

Srećno je dijete koje ima porodicu koja ga voli, savjetuje i podržava.

Marina, 15 godina

Prava porodica treba od malena da nas uči ljubavi i poštovanju.

Jovana, 16 godina

Imam pravo na zaštitu i da me niko ne smije tući.

Milan,6 godina

Predstavnice Ombudsmana za djecu posjetile su Srednjoškolski centar „Ljubiša Mladenović" iz Banjaluke koji je do ove školske godine nosio naziv Privatna poslovna škola. U ovoj školi učenici se obrazuju u dva smjera poslovno-pravni i medicinski tehničari. Škola broji sedam odjeljenja koje pohađa između 20 i 23 učenika. U upravi ističu da je u tako malom kolektivu moguće ostvariti pristup svakom djetetu i redovno održavati vrlo kvalitetnu saradnju sa roditeljima. Stoga Savjet roditelja aktivno učestvuje u radu škole, ali, smatraju, da bi saradnja Savjeta učenika i Savjeta roditelja mogla biti i bolja.

Radionici „O tvojim pravima u tvojoj školi" prisustvovali su svi predstavnici Savjeta učenika koji ističu da je njihov rad usmjeren uglavnom na provođenje humanitarnih akcija, na koje su veoma ponosni.

Iz uvodnog razgovora saznali smo da im je poznata UN Konvencija o pravima djeteta, da su čuli za Dječiju nedjelju, ali da ne znaju dovoljno o njihovom sadržaju i značaju. 

Prije razgovora o zdravlju, što je bila tema radionice, učenici su popunili anketne listiće i iz komentara se dalo zaključiti da su svjesni koliko na zdravlje utiču pravilna ishrana, fizička aktivnost, odmor, voda i svjež  vazduh. Ipak, primijetili su da se ne hrane uvijek zdravo, da u školi jedu sendviče i grickalice, ali da je sve stvar ličnog izbora. U razgovoru su naglasili da su posebno zadovoljni higijenom u školi, te da su im potpuno nepoznate situacije uništavanja školske imovine. Kažu da se u školi ponašaju kao kod kuće i da čuvaju imovinu i paze na higijenu.

Učenje o zdravlju smatraju izborom svakog pojedinca, a za sebe kažu da o zdravlju znaju dovoljno, a informacije dobijaju od roditelja, putem interneta i na časovima odjeljenjske zajednice. Tako su za temu reproduktivnog zdravlja rekli da im je potpuno poznata i da su o njoj u školi u nekoliko navrata imali predavanja i radionice, te da to više nije tabu tema.

Slične stavove učenici su imali i vezano za poznavanje štetnih uticaja konzumacije duvana i alkohola, a misle da bi radionice o njihovoj štetnosti, kao vid prevencije, trebalo uvoditi u ranom djetinjstvu, jer smatraju da se smanjuje dobna granica kada djeca počinju konzumirati cigarete i alkohol.

Na samom kraju radionice progovorili smo i o kućnom redu koji je u ovoj školi vidno istaknut u svakoj učionici, ali učenici nisu zadovoljni svojim učešćem u njegovom donošenju, iako smatraju da uprava škole, razrednici i profesori imaju za njih razumijevanja i komunikaciju s njima ocjenjuju kao veoma dobru.