DJECA SU REKLA

Imam prava i obavezu da idem u skolu.

Marko, 10

Imam pravo na zaštitu i da me niko ne smije tući.

Milan,6 godina

Srećno je dijete koje ima porodicu koja ga voli, savjetuje i podržava.

Marina, 15 godina

Imam pravo na zivot i igranje i to svi moraju cuti.

Jelena, 9 godina

Imam pravo na pažnju.

Snježana, 8godina

Moja odgovornost je da poštujem svoje roditelje i da volim svoje ime i prezime.

Aleksandar, 7 godina

Prava porodica treba od malena da nas uči ljubavi i poštovanju.

Jovana, 16 godina

U okviru aktivnosti „O tvojim pravima u tvojoj školi", predstavnik Ombudsmana za djecu iz kancelarije Doboj, dana 20.10.2011. godine posjetio je Osnovnu školu „Sveti Sava" u Doboju i sa učenicima te škole održao radionicu.

Ovu školu, zajedno sa područnim školama,  pohađa oko 1200 učenika, rad škole je organizovan u dvije smjene, a rukovodioci škole su istakli da je škola za  potrebe svojih đake organizovala i produženi boravak. Predstavili su rad školskih sekcija, te su naglasili da je u školi aktivan Savjet učenika, ali i Savjet roditelja.

Učenici su naveli da su čuli za riječ ombudsman, ali su priznali da im nije poznato čime se bavi  institucija Ombudsmana za djecu Republike Srpske. Poslije predstavljanja rada naše institucije, u daljem razgovoru su istakli da su kroz rad u školi i kroz Savjet učenika upoznati sa svojim pravima i da su učestvovali na radionicama na kojima su obrađivali teme o pravima djece. Upoznati su sa pravom na mišljenje i istakli da mogu svojim nastavnicima da iznesu svoje mišljenje o nekim stvarima, ali da smatraju da bi se njihovom mišljenju trebalo posvetiti više pažnje. U razgovoru o pravu na obrazovanje iznijeli su nekoliko primjedbi. Smatraju da su neki nastavni predmeti preobimni, kao na pr. geografija, istorija i biologija. Takođe smatraju da bi sadržaj gradiva mogao biti bolje prilagođen njihovom uzrastu, kao i to da bi mogao biti savremeniji, jer kako kažu uče i neke stvari koje nisu u skladu sa savremenim društvom. Takođe, misle da bi odnos nastavnik - učenik mogao biti bolji, te su iznijeli i primjedbu da im manji broj nastavnika obrazloži ocjenu, a da ima i slučajeva da se ne saopštava ocjena.

Kada su govorili o pravu na slobodno vrijeme, većina učenika je istakla da, zbog školskih obaveza, slobodnog vremena i nemaju dovoljno. Koriste ga najčešće u igri sa drugovima, baveći se sportom kako u školskim sekcijama tako i u sportskim klubovima van škole, u krugu porodice ili na internetu. Smatraju da ne troše mnogo vremena na internetu, te su posnosno istakli da su upoznati o mogućim opasnostima korišćenja interneta i da sa svojim roditeljima često razgovaraju o internetu i stranicama koje posjećuju.