DJECA SU REKLA

Imam pravo na zaštitu i da me niko ne smije tući.

Milan,6 godina

Imam pravo na pažnju.

Snježana, 8godina

Moja odgovornost je da poštujem svoje roditelje i da volim svoje ime i prezime.

Aleksandar, 7 godina

Imam pravo na zivot i igranje i to svi moraju cuti.

Jelena, 9 godina

Srećno je dijete koje ima porodicu koja ga voli, savjetuje i podržava.

Marina, 15 godina

Imam prava i obavezu da idem u skolu.

Marko, 10

Prava porodica treba od malena da nas uči ljubavi i poštovanju.

Jovana, 16 godina

Dječija nedjelja je povod da se radionica o pravima djeteta održi u Osnovnoj školi „Branko Ćopić" u Donjim Agićima, Novi Grad. U kraju u kojem se živi u prelijepoj prirodi predstavnici Ombudsmana za djecu družili su se s učenicima Savjeta učenika ove škole. Zamjenik ombudsmana pozdravila je djecu i napomenula da u nedjelji djeteta treba posebno da traže od odraslih da poštuju njihova prava i učine sve da im omoguće da u tim pravima uživaju svaki dan u godini.

Na početku radionice djeca su nabrojala tek nekoliko svojih prava a najveći interes su pokazali za pravo na obrazovanje i pravo na igru i slobodno vrijeme. U razgovoru o tome kako bi se u školi mogla ta dva prava unaprijediti, mališani su iznijeli da imaju problem sa nedostatkom školske kuhinje. Veliki odmor je vrijeme kada žurno idu do obližnje prodavnice u kojoj često nema dovoljno peciva i sendviča za sviju. S obzirom da mnogi od njih putuju, vrijeme do prvog obroka kod kuće im je predugo. Drugi problem je nemogućnost zagrijavanja sale za fizičko vaspitanje u zimskim mjesecima i slabo grijanje u školi uopšte. Taj problem obrađivali su i kroz projekat „Ja građanin", ali ga, nažalost, nisu riješili. Ono što primijete je i loše stanje mokrih čvorova u školi. Iako osnovci, očito je da su svjesni kako bi škola morala da bude opremljenija i da im pruži osnovne uslove za kvalitetno izvođenje nastave.

U razgovoru o pravu na igru, učenici su rekli da slobodno vrijeme najčešće provode u druženju i gledanju televizije, a posebno su istakli da bi željeli da putuju i idu na školske izlete. Ovakavo razmišljane djece posljedica je nedostatka sadržaja za provođenje slobodnog vremena i njihove potrebe za socijalizacijom izvan njihove sredine.